Sanja Abramiæ
Matièno visoko uèilište: Medicinski fakultet Sveuèilišta u Regensburgu, Regensburg, Njemaèka
Ustanova domaæin: Zavod za unutarnju medicinu Klinièkog bolnièkog centra Rebro u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Trajanje: 26. kolovoza 2012. – 16. prosinca 2012.
Moja najveæa motivacija za prijavu za Erasmus praksu je bila prilika za upoznavanje novih ljudi i drugaèijeg sustava zdravstva od onoga kojeg mi imamo u Njemaèkoj. Ja sam izabrala Hrvatsku jer sam cijeli život bila povezana s Hrvatskom; moji su korijeni od tamo, te naravno jer sam htjela poboljšati znanje hrvatskog, iako sam ga veæ prilikom dolaska vrlo dobro govorila.
Što se tièe same prakse ona je trajala 4 mjeseca na Zavodu za unutarnju medicinu KBC-a Rebro u Zagrebu. Svaka dva tjedna rotirala sam se izmeðu razlièitih odjela Zavoda poput gastroenterologije, nefrologije, kardiologije, endokrinologije itd. Imala sam fiksno radno vrijeme od 8 do 16 sati, no èesto sam znala ostajati duže ukoliko je bio zakazan neki posebni zahvat ili neka posebna intervencija koja bi mi mogla koristiti u mom daljnjem radu.
Moj radni dan je izgledao tako da sam prije vizite ja sama pregledala pacijente te im svima izmjerila tlak. Nakon toga je uslijedila vizita sa svim lijeènicima s odjela. Poslije toga dan bih nastavila u ambulanti Zavoda gdje bih s ostalim specijalistima primala pacijente te smo se zajednièki konzultirali oko svakog pacijenta i pregledavali ih. Ponekad bih umjesto ambulante bila na dijagnostici te gledala na koji naèin se izvodi endoskopija ili neki od drugih dijagnostièkih postupaka. Radni dan bih uglavnom završavala primajuæi pacijente, uzimajuæi anamnezu te pregledavajuæi ih.
Bilo je vrlo korisno iskustvo što sam kroz rotaciju po razlièitim odjelima mogla vidjeti razlièite bolesti te stekla iskustvo koje æe mi pomoæi u mome poslu. Svi lijeènici na Zavodu su bili jako ljubazni prema meni te su sa mnom dijelili svoja iskustva i razmišljanja. Medicinski standard koji je na KBC-u Rebro zaista je slièan onome u njemaèkim bolnicama te sam sigurna da sve ono što sam nauèila ovdje, æu jednog dana moæi primijeniti na mom buduæem poslu. Zaista sam zadovoljna odabirom prakse u Hrvatskoj i da mogu ponovno birati, opet bih izabrala isto. Velika razlika izmeðu hrvatskih i njemaèkih doktora je ta što su hrvatski doktori puno opušteniji te se ponekad znaju i našaliti s pacijentima, dok je to u Njemaèkoj rijetkost.
Kako sam ja stigla u Hrvatsku puno prije ostalih Erasmus studenta u poèetku sam sama upoznavala Zagreb. Kasnije sam se dolaskom ostalih Erasmusa vrlo èesto ukljuèivala u sve dogaðaje koje je organizirao ESN Zagreb kao što su izlasci, posjeti muzejima, knjižnicama, izleti u Zadar, Beograd, Beè itd. Svi dogaðaji i putovanja koje je ESN Zagreb organizirao su prošli u savršenom redu, a cijena koju su ponudili je bila i više nego pristupaèna. ESN-ovci su se izvrsno o nama brinuli te uvijek bili tu za nas, odgovarali i na najgluplja pitanja i rješavali sve probleme koje su mogli.
Hrvatska me kao zemlja jako ugodno iznenadila, toliko prirodnih ljepota na tako malom prostoru. Ovdje zaista imate sve na jednom mjestu: more, otoci, planine, ravnice, nacionalni parkovi. Isplatilo mi se putovati po Hrvatskoj jer se svugdje može jeftino doæi. Zagreb kao grad nudi puno moguænosti, osim za izlaske, tako i za sport, rekreaciju, kulturu i sve što treba za ugodno življenje. Hrvati su najbolji dio Hrvatske jer su svi prema meni bili jako ljubazni te nikada, èak ni na poslu s kolegama specijalizantima, lijeènicima i pacijentima nisam imala niti jedno loše iskustvo te sam se svugdje osjeæala jako ugodno.
Erasmus praksu u Hrvatskoj bih preporuèila svima i nimalo ne žalim što sam se ja odluèila za Hrvatsku te bih èak mogla zamisliti da jednoga dana živim i radim ovdje iako bih imala i do tri puta manju plaæu, nego što bih imala u Njemaèkoj.
