Rad Hrvatske struène skupine za Bolonjski proces je financiran sredstvima Europske komisije, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Agencije za mobilnost i programe EU. Stavovi izraženi na ovom okruglom stolu predstavljaju stavove pojedinih izlagaèa i ne odražavaju nužno stavove Komisije, Ministarstva ili Agencije.
OKRUGLI STOL INSTITUCIJE I FINANCIJE VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANSTVENIH DJELATNOSTI:
STANJE, MOGUÆNOSTI, IZGLEDI, PRIJEDLOZI
SAŽETAK OKRUGLOG STOLA
Hrvatska struèna skupina za Bolonjski proces je pod vodstvom èlanova prof. dr. sc. Ivana Padjena i prof. dr. sc. Žarka Nožice održala svoj peti javni dogaðaj. Okrugli stol „Institucije i financije visokog obrazovanja i znanstvenih djelatnosti: stanje, moguænosti, izgledi i prijedlozi“ održan je 10. prosinca 2012. godine u trajanju od èetiri sata. Skup je najavljen sljedeæom ocjenom i oèekivanjima:
Visoko obrazovanje i znanstvene djelatnosti u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina brojem studenata i zaposlenih te institucija znaèajno su porasli, no bez odgovarajuæeg porasta kakvoæe. Svrha je okruglog stola da potakne javnu raspravu o problemu. Prva je zadaæa skupa da se sagleda kontekst problema i dade prethodna ocjena institucionalnih nedostataka te pregled nekih moguænosti njihove promjene radi postupnoga poveæanja kakvoæe visokog obrazovanja i znanstvenih djelatnosti u Hrvatskoj, uz znaèajno smanjenje njihovog troška. Druga je zadaæa sagledati financiranje visokog obrazovanja u svjetlu europskih trendova ujednaèenja financijskog položaja studenata u visokoškolskom sustavu Republike Hrvatske.
RASPORED
10.00-10.10 Uvod: Hrvoje Pavletiæ, voditelj Hrvatske struène skupine za Bolonjski proces (HS)
10.10-10.20 prof.dr.sc. Ivan Padjen, Pravni fakultet Sveuèilišta u Rijeci, èlan HS
„Institucije i financije visokog obrazovanja i znanstvenih djelatnosti: ocjena stanja te neke sustavne moguænosti poveæanja kakvoæe i smanjenja troškova“
10.20-10.30 prof.dr.sc. Žarko Nožica, Tehnièko veleuèilište u Zagrebu, èlan HS
„Financijska stvarnost uèesnika u visokoškolskom sustavu“
10.30-10.40 prof.dr.sc. Slavica Æosoviæ Bajic, dekanica,Tehnièko veleuèilište u Zagrebu „Visoko obrazovanje u Hrvatskoj- novi izazovi“
10.40-10.50 prof.dr.sc. Boris Morsan, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu „Profesionalno školovanje u odnosu na stanje u arhitekturi“
10.50-11.00 prof.dr.sc. Ivo Biæaniæ, Ekonomski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
“Buduænost u prošlosti: više i visoke škole, veleuèilišta i sveuèilišta”
11.00-11.10 prof.dr.sc. Ðuro Njavro, dekan, Zagrebaèka škola ekonomije i menadžmenta „Izvrsnost visokoškolskog obrazovanja kao potpora gospodarskom napretku“
11.10-11.40 rasprava
11.40-12.00 stanka
12.00-12.10 prof.dr.sc. Zoran Pokrovac, Pravni fakultet Sveuèilišta u Splitu
“Izbor sveuèilišnih nastavnika: njemaèka iskustva”
12.10-12.20 Ivana Krznar, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
„Financiranje visokog obrazovanja temeljeno na rezultatima – pilot programski ugovori“
12.20-12.30 prof.dr.sc. Siniša Rodin, Jean Monnet katedra, Pravni fakultet Sveuèilišta u Zagrebu „Bolonjski ciklusi i kvalifikacijski okvir“
12.30-12.40 prof.dr.sc. Marko Jeliæ, Veleuèilište Knin
„(naslov priopæenja naknadno)“(prof. Jeliæ uslijed prometnog zastoja nije sudjelovao u skupu)
12.40-12.50 prof.dr.sc. Zdravko Petak, Fakultet politièkih znanosti Sveuèilišta u Zagrebu "Politika financiranja visokog obrazovanja u komparativnoj perspektivi:
obrazovanje kao javno dobro i participacija u dijelu troškova studiranja" (prof. Petak uslijed bolesti nije sudjelovao u skupu)
12.50-13.00 mr.sc. Mislav Balkoviæ, dekan, Visoka škola za primijenjeno raèunarstvo „Financiranje visokog obrazovanja iz perspektive HUP – Udruge poslodavaca u obrazovanju“
13.00-13.30 rasprava
13.30-14.00 opæa rasprava
PRISTIGLI SAŽECI PRIOPÆENJA
Ivan PADJEN: „Institucije i financije visokog obrazovanja i znanstvenih djelatnosti: ocjena stanja te neke sustavne moguænosti poveæanja kakvoæe i smanjenja troškova“
1. Sustav izbora u zvanja kojemu je svrha izbjegavanje najslabijih.
Moguænosti: dopuna sustavom izbora najboljih, i to: razlikovanjem sveuèilišnih nastavnika i znanstvenika javnih instituta u aktivne istraživaèe i one koji to više nisu, radi stjecanja odgovarajuæih prava i dužnosti u nastavi i istraživanju te u akademskoj samoupravi; uvjetovanjem izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja dokazanom sposobnošæu poduèavanja primjene znanja / struke ; unapreðenjem izbora u zvanja izbjegavanjem sukoba interesa, nar. ogranièavanjem unapreðenja unutar istih institucija, te internacionalizacijom natjeèaja i struènih povjerenstava; za izbor u znanstvena zvanja i dalje provoðenje izbora u nastavna zvanja od strane Vijeæa veleuèilišta i visokih škola.
2-4.Nedomišljeno razdvajanje struènih i sveuèilišnih studija, kojim sveuèilišni studiji nisu postali znanstveni, a struèni su vraæeni tamo gdje su bili 1950.-ih i 1960.-ih.
Moguænosti: izrada i provedba razboritih i jasnih mjerila razlikovanja sveuèilišnih i struènih studija (prvenstveno po tom u kojoj mjeri pripremaju za znanstvena istraživanja) kao dijelova jedinstvenog sustava, s ne samo moguænošæu nego i dužnošæu prijelaza manje uspješnih studenata iz zahtjevnijih studija u manje zahtjevne, uz savladavanje razlika ne samo pri prijelazu iz struènih u sveuèilišne nego i obratno; dovršetak izgradnje sveuèilišta, odnosno njihovih sastavnica, kao znanstvenonastavnih institucija koje zapošljavaju propisani broj aktivnih istraživaèa te izvode diplomske studije za uvoðenje u znanstvena istraživanja i poslijediplomske doktorske studije; smanjenje broja upisanih u sveuèilišne studija te razvoj i širenje struènih studija, nar. državnim financijskim potporama, zato da diplomata struènih studija bude dvostruko više od diplomata sveuèilišnih studija.
5.Bespotrebno produljenje – poskupljenje - sveuèilišnih studija za prvo zaposlenje.
Moguænosti: dovršetak izgradnje sveuèilišnih studija kao znanstvenih, koji su dio redovite djelatnosti sveuèilišta za najuspješnije studente i podupirani su u cijelosti od države: 3-4 god. BA/BSc za prvo zaposlenje (plaæa država) + 1-2 god. diplomski struèni studij (plaæa student) ili diplomski uvod u znanstveno istraživanje za 10-20% broja diplomata sveuèilišnih prijediplomskih studija (plaæa država) +1-2 god. poslijediplomski specijalistièki studij (plaæa student) ili 3 god. poslijediplomski doktorski studij za 30-60% diplomata uvoda u znanstvena istraživanja (plaæa država).
6.Neopravdano izdvajanje znanosti u javne institute i podupiranje redovitih istraživanja projektima.
Moguænosti: pretvaranje javnih instituta koji za to imaju uvjete u državne (obavljaju poslove od trajnoga javnog interesa koji ne smiju biti nametnuti sveuèilišnim nastavnicima) ili nacionalne (samo za vodeæe istraživaèe) ili u visoka uèilišta; zamjena redovitih znanstvenoistraživaèkih projekata MZOŠ automatskim potporama MZOŠ istraživaèima; zamjena asistenture i novaštva stipendijama za doktorske studije i nagradama za suradnju u nastavi i istraživanju; unapreðenje uvjeta državne potpore najboljih i najkorisnijih istraživanja; temeljna istraživanja dobivaju javnu potporu ako se na njima temelji domaæa primjena i/ili nacionalna kultura i/ili sveuèilišna nastava.
7.Nestanak diplomskih ispita, koji su (bili) nosivi za sveuèilište.
Moguænosti: stalno vanjsko praæenje i ocjenjivanje kvalitete studija putem vanjskog ocjenjivanja ispita i profesionalnih ispita.
8.Promašena – a uz to neprovoðena i neprozirna - mjerila akreditacije studija i uèilišta.
Moguænosti: glavna su mjerila akreditacije visokih studija i visokih uèilišta sljedeæa: broj nastavnika u odgovarajuæim zvanjima; rezultati vanjskog ocjenjivanja ispita; uspjeh diplomata studija u profesionalnim ispitima; zaposlenost diplomata studija; socijalna mobilnost unutar studija; meðunarodna mobilnost studenata i diplomata studija.
9.Usmjerenost države na upravljanje umjesto na financiranje.
Moguænosti: preusmjeravanje države na regulaciju i financiranje te njihovo postupno prenošenje na internacionalno natjecanje i internacionalne izvore.
10.„Historijski model financiranja“ nastao rješavanjem nizom pojedinaènih sluèajeva.
Moguænosti: uvoðenje uèinkovitih i pravednih potpora.
Žarko NOŽICA „Financijska stvarnost uèesnika u visokoškolskom sustavu“
Visokoškolska izobrazba zahvaljujuæi i mreži veleuèilišta i visokih škola ravnomjerno je rasporeðena po èitavom teritoriju Republike Hrvatske. Time je omoguæen pristup visokom obrazovanju svim graðanima. Kako bi se potencijal najbolje iskoristio potrebno je ujednaèiti uvjete, kako financijske tako i pravne, za sve studente bez obzira koji studij odaberu što su i europski trendovi. Prema rezultatima istraživanja Hrvatski sustav visokog obrazovanja pokazuje velike razlike izmeðu studenata upisanih na sveuèilišnim naspram struènih studija. Prema tim rezultatima istraživanja, studenti struènih studija su manje zadovoljni dostupnošæu financijskih sredstava za svoje mjeseène troškove. Uz to, èešæe plaæaju školarinu od studenata sveuèilišnih studija te imaju znatno manju šansu dobivanja stipendije i smještaja u studentskom domu. Buduæi da pristup i uspjeh u studiju ne ovise samo o akademskim sposobnostima, veæ i o uvjetima za studiranje koji se razlikuju izmeðu ne samo razlièitih društvenih skupina pojedinaca nego i ustanova u koje se upisuju, pa su tako moguænosti za uspješan upis i tijek studija veæe za neke pojedince u odnosu na druge. Ako Hrvatska želi da se što prije uspostavi balans u broju studenata izmeðu sveuèilišnih i struènih studija (sada 70:30) što slièniji onome u EU (30:70), važno je da se naðe odgovarajuæi modeli financiranja koji æe razriješiti sadašnju situaciju u kojoj su studenti, ustanove i nastavnici struènih studija u nepovoljnijem položaju od sveuèilišnih.
Ivo BIÆANIÆ “Buduænost u prošlosti: više i visoke škole, veleuèilišta i sveuèilišta”
Okvir
- Paradoks faktora rasta, poveæanje izdataka na obrazvoanje je negativno korelirano sa stopom rasta: više obrazovanja ne vodi višoj stopi rasta
- Rješenje paradoksa: ekonomisti nalaze da je rijeè o kvaliteti uloženog u obrazovanje, a ne o kolièini.
To postavlja za Hrvatsku nekoliko problema:
Alokativni 1: jer možda pre-obrazujemo, primjer integriranog petogodišnjeg studija, prikladni trenutak za ulaženjue na tržište rada, veliko mjesto primjerenog trogodišnjeg studija I oslobaðanje mnogih poslosva kvalifikacija (raèunovoðe, prodavaèice u apotekama, èinovnici itd.).
Alokativni 2: Preustrojavanje prema veæoj mobilnosti:
Kontrola kvalitete nastave koja ne postoji, nije nužno problem male zemlje nego standard.
Pitanje istraživanja i izvrsnosti, komedija UNIZG kao sveuèilišta istraživaèa, konceptualno, u sadašnjoj krizi…
Zoran POKROVAC “Izbor sveuèilišnih nastavnika: njemaèka iskustva”
S obzirom na federativnu strukturu Savezne Republike Njemaèke i nadležnost 16 saveznih zemalja za izbor sveuèilišnih nastavnika, te na brojne tipove profesura i visokih škola u Njemaèkoj moram grubo simplificirati dakle riskirati nepreciznost. U Njemaèkoj na saveznoj razini postoji u svezi pretpostavki zapošljavanja profesora i njihovih obveza u službi samo Okvirni zakon za visoke škole, dok je sve ostalo regulirano u zemaljskim zakonima za visoke škole. Najviši organ njemaèke znanosti – tzv. Znanstveno vijeæe (Wissenschaftsrat) - je 2005. postupak izbora nastavnika proglasilo jednim od „središnjih visokoškolskih internih instrumenata upravljanja za osiguranje kvalitete i poduke i razvitak visokih škola“ (istakao ZP), te predložilo brojne mjere za njegovo poboljšanje. Glavna glasi: „Pravo izbora trebalo bi dugoroèno prenijeti na visoke škole i odgovornost za zakonito i glatko odvijanje èitavoga postupka izbora prenijeti na uprave visokoh škola“. Tu se dakle na fin naèin indirektno kaže da zemaljske ministre u tom pogledu treba razvlastiti. I dalje se preporuèa da ministri u pogledu državno financiranih sveuèilišta zadrže u vezi izbora široke kontrolne ovlasti. Pozdravlja se da je prenošenje ovlasti na sveuèilišta u nekoliko zemalja veæ zapoèelo…..
U Njemaèkoj se zapravo u pravilu ni ne govori o izboru, veæ o Berufung (pozivanju)…
Najèuveniji institut procedure pozivanja za profesora u Njemaèkoj je tzv. Hausberufungsverbot – doslovno: zabrana kuænog pozivanja odn. zabrana biranja za profesore osoba koje su habilitirane na ustanovama koje pozivaju odn. biraju. Naèelna zabrana kuænog pozivanja važi ne samo kod izbora na tzv. W 2- ili W 3-profesure, veæ i za juniorske profesure. Onaj tko hoæe doæi na neku visoku školu naèelno ne smije na njoj biti i habilitiran. Za mnoge je to jedan od temelja solidnosti njemaèkog sveuèilišta i žestoko kritiziraju pojedine savezne zemlje koje se ovu zabranu u meðuvremenu nešto olabavile. Zabrana kuænog pozivanja jamèi svježu krv odn. sprjeèava autoreprodukciju pojedinih fakulteta, katedara i instituta, posebice pogubni nepotizam, klijentelizam i patronatstvo……
Negdje do 2005. glavna pretpostavka za pozivanje bila je u pravilu èuvena i ozloglašena, starijim generacijama naših sveuèilišnih nastavnika uglavnom poznata habilitacija ili bar neko jednakovrijedno, istaknuto znanstveno postignuæe u doktorskoj disertaciji i profesiji ili u istraživanju. Od tada habilitaciju sve više zamjenjuje tzv. Juniorprofessur koju bismo doslovno mogli prevesti kao juniorsku profesuru. Za juniorske profesure, koje u pravilu traju šest godina, može se reæi da su na izvjestan naèin postale njemaèka verzija amerièkog profesora-asistenata (assistant professor) i da su pokušaj da se u pravilu dugotrajni postupak habilitiranja zaobiðe, a kako bi znanstveni podmladak što ranije došao na pozicije uporedive s profesorskim, koje se inaèe dostižu tek negdje oko 45. godine života……
Siniša RODIN „Bolonjski ciklusi i kvalifikacijski okvir“
Glavna teza izlaganja je da je hrvatski sustav visokog obrazovanja potrebno uskladiti s Europskim kvalifikacijskim okvirom (European Qualifications Framework) što ukljuèuje i promjenu strukture obrazovnih ciklusa i napuštanje razlikovanja struènih i sveuèilišnih studija. Naime, EKO se temelji na Dublinskim deskriptorima ishoda uèenja koji uopæe ne poznaju razlikovanje struèno-sveuèilišno, veæ razlikuju znanje, vještine i kompetencije koje su rangirane u osam razina (vidjeti priloženu tablicu). Podjela na struène i sveuèilišne studije proizvoljna je i rezultat administrativne odluke koja ne uzima u obzir ishode uèenja. Sustav znanosti i visokog obrazovanja valja reformirati i debirokratizirati, smanjiti razinu državnog uplitanja, te omoguæiti institucijama visokog obrazovanja i znanosti da neposredno sudjeluju u upravljanju sustavom. Reforma mora istinski primijeniti kriterije Bolonjske deklaracije i Europskog kvalifikacijskog okvira.
Nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, visokoškolske institucije iz EU imati æe pristup hrvatskom tržištu visokog obrazovanja, moæi æe ostvarivati pravo poslovnog nastana u Hrvatskoj i nuditi usluge visokog obrazovanja temeljem svoje akreditacije, bez obzira na to imaju li akreditaciju u Hrvatskoj ili ne. Isto tako, Hrvatska æe morati priznati kvalifikacije sveuèilišnih profesora iz država èlanica EU, èak kada te kvalifikacije nisu usporedive s hrvatskim zahtjevima. Primjerice, profesori koji su izabrani na profesorska radna mjesta u EU imaju kvalifikaciju za rad kao profesori u Hrvatskoj, bez obzira ispunjavaju li hrvatske uvjete, stoga što ih veæ ispunjavaju u državi porijekla. Stoga æe biti potrebno promijeniti sustav izbora u zvanja kako bi se nastavnicima iz drugih država èlanica omoguæio pristup hrvatskom tržištu rada.
Postojeæi sustav u kojemu je pristup tržištu privatnim institucijama visokog obrazovanja ogranièen strogim ex ante akreditacijskim kriterijima i praksom je neodrživ. Pristup tržištu mora biti omoguæen svim zainteresiranim pružateljima usluga visokog obrazovanja, a prethodna autorizacija mora biti u okvirima onoga što dopušta pravo EU, što trenutno nije sluèaj.
Mislav BALKOVIÆ „Financiranje visokog obrazovanja iz perspektive HUP – Udruge poslodavaca u obrazovanju“
Balkoviæ je kroz izlaganje prvo nastojao ocrtati aktualno stanje hrvatskog gospodarstva i hrvatskog obrazovnog sustava kroz analizu dostupnih javnih podataka. Tako je analizirajuæi trenutni položaj RH mjeren BDP-om, te ulaganje u obrazovanje napomenuo kako je iz perspektive ukupnog ulaganja naš obrazovni sustav za oko jednog postotnog poena manje zastupljen u ukupnom BDP-u nego što je to prosjek u EU 27, ali je u isto vrijeme iz perspektive korigiranog troška prema BDP / capita zapravo skuplji za porezne obveznike od Njemaèkog, Britanskog ili Norveškog. Naglasio je nadalje da je po istom kriteriju visokoobrazovni sustav RH treæi najskuplji u Europi u odnosu na broj upisanih studenata, dok bi u odnosu na broj diplomiranih bio najskuplji ako se uzme u obzir prolaznost na razini ISCED 5A programa koja je u RH na razini od oko 50% ili manje, dok je europski prosjek danas nešto viši od 70%. Sve navedeno, uz upisne kvote u javnom visokom obrazovanju koje nadmašuju broj maturanata koji uopæe imaju pravo na upis studija, naglasio je Balkoviæ, pokazuje da postoji znaèajna neuèinkovitost i loše gospodarenje resursima, dok u isto vrijeme umjesto svojoj temeljnoj funkciji visoko obrazovanje služi u velikoj mjeri i provoðenju socijalne politike. U nastavku predavanja Balkoviæ je predstavio 8 od 25 strateških smjernica razvoja obrazovnog sustava Hrvatske udruge poslodavaca, navodeæi nužnost promjene fokusa od financiranja ustanova ka financiranju studenata, važnost uvoðenja studentskih zajmova sa kamatom subvencioniranom od strane države te zaštitu ulaganja u „besplatno“ obrazovanje za one diplomande koji zaposlenje naðu izvan RH kroz obvezu povrata uloženih javnih sredstava koje bi društvo moglo uložiti u novo obrazovanje. Poseban naglasak je kroz smjernice HUP-a postavljen na izgradnju obrazovne odgovornosti ustanova kroz povezivanje rezultata obrazovnog procesa (u kvalitativnom i kvantitativnom smislu) sa financiranjem, te nužnost znaèajnog poveæanja uèinkovitosti javnog obrazovnog sustava internim preraspodjelama dostupnih sredstava i fokusom na kvalitetu. Na kraju izlaganja Balkoviæ se osvrnuo na nužnost osiguranja Ustavom zajamèenih jednakih prava svih redovitih studenata neovisno o osnivaèu (državnom ili privatnom) obrazovne ustanove, te na nužnost preispitivanja aktualne porezne regulative koja nije poticajna za ulaganje u obrazovanje (kako za poslodavce tako niti za graðane).
SLIKO- I ZVUKOPIS OKRUGLOG STOLA
Napravio je, u suglasnosti s Agencijom i sazivaèima, Boris Morsan.
