Rad Hrvatske stručne skupine za Bolonjski proces je financiran sredstvima Europske komisije, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i Agencije za mobilnost i programe EU. Stavovi izraženi na ovom okruglom stolu predstavljaju stavove pojedinih izlagača i ne odražavaju nužno stavove Komisije, Ministarstva ili Agencije.
OKRUGLI STOL INSTITUCIJE I FINANCIJE VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANSTVENIH DJELATNOSTI:
STANJE, MOGUĆNOSTI, IZGLEDI, PRIJEDLOZI
SAŽETAK OKRUGLOG STOLA
Hrvatska stručna skupina za Bolonjski proces je pod vodstvom članova prof. dr. sc. Ivana Padjena i prof. dr. sc. Žarka Nožice održala svoj peti javni događaj. Okrugli stol „Institucije i financije visokog obrazovanja i znanstvenih djelatnosti: stanje, mogućnosti, izgledi i prijedlozi“ održan je 10. prosinca 2012. godine u trajanju od četiri sata. Skup je najavljen sljedećom ocjenom i očekivanjima:
Visoko obrazovanje i znanstvene djelatnosti u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina brojem studenata i zaposlenih te institucija značajno su porasli, no bez odgovarajućeg porasta kakvoće. Svrha je okruglog stola da potakne javnu raspravu o problemu. Prva je zadaća skupa da se sagleda kontekst problema i dade prethodna ocjena institucionalnih nedostataka te pregled nekih mogućnosti njihove promjene radi postupnoga povećanja kakvoće visokog obrazovanja i znanstvenih djelatnosti u Hrvatskoj, uz značajno smanjenje njihovog troška. Druga je zadaća sagledati financiranje visokog obrazovanja u svjetlu europskih trendova ujednačenja financijskog položaja studenata u visokoškolskom sustavu Republike Hrvatske.
RASPORED
10.00-10.10 Uvod: Hrvoje Pavletić, voditelj Hrvatske stručne skupine za Bolonjski proces (HS)
10.10-10.20 prof.dr.sc. Ivan Padjen, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, član HS
„Institucije i financije visokog obrazovanja i znanstvenih djelatnosti: ocjena stanja te neke sustavne mogućnosti povećanja kakvoće i smanjenja troškova“
10.20-10.30 prof.dr.sc. Žarko Nožica, Tehničko veleučilište u Zagrebu, član HS
„Financijska stvarnost učesnika u visokoškolskom sustavu“
10.30-10.40 prof.dr.sc. Slavica Ćosović Bajic, dekanica,Tehničko veleučilište u Zagrebu „Visoko obrazovanje u Hrvatskoj- novi izazovi“
10.40-10.50 prof.dr.sc. Boris Morsan, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu „Profesionalno školovanje u odnosu na stanje u arhitekturi“
10.50-11.00 prof.dr.sc. Ivo Bićanić, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
“Budućnost u prošlosti: više i visoke škole, veleučilišta i sveučilišta”
11.00-11.10 prof.dr.sc. Đuro Njavro, dekan, Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta „Izvrsnost visokoškolskog obrazovanja kao potpora gospodarskom napretku“
11.10-11.40 rasprava
11.40-12.00 stanka
12.00-12.10 prof.dr.sc. Zoran Pokrovac, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu
“Izbor sveučilišnih nastavnika: njemačka iskustva”
12.10-12.20 Ivana Krznar, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta
„Financiranje visokog obrazovanja temeljeno na rezultatima – pilot programski ugovori“
12.20-12.30 prof.dr.sc. Siniša Rodin, Jean Monnet katedra, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu „Bolonjski ciklusi i kvalifikacijski okvir“
12.30-12.40 prof.dr.sc. Marko Jelić, Veleučilište Knin
„(naslov priopćenja naknadno)“(prof. Jelić uslijed prometnog zastoja nije sudjelovao u skupu)
12.40-12.50 prof.dr.sc. Zdravko Petak, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu "Politika financiranja visokog obrazovanja u komparativnoj perspektivi:
obrazovanje kao javno dobro i participacija u dijelu troškova studiranja" (prof. Petak uslijed bolesti nije sudjelovao u skupu)
12.50-13.00 mr.sc. Mislav Balković, dekan, Visoka škola za primijenjeno računarstvo „Financiranje visokog obrazovanja iz perspektive HUP – Udruge poslodavaca u obrazovanju“
13.00-13.30 rasprava
13.30-14.00 opća rasprava
PRISTIGLI SAŽECI PRIOPĆENJA
Ivan PADJEN: „Institucije i financije visokog obrazovanja i znanstvenih djelatnosti: ocjena stanja te neke sustavne mogućnosti povećanja kakvoće i smanjenja troškova“
1. Sustav izbora u zvanja kojemu je svrha izbjegavanje najslabijih.
Mogućnosti: dopuna sustavom izbora najboljih, i to: razlikovanjem sveučilišnih nastavnika i znanstvenika javnih instituta u aktivne istraživače i one koji to više nisu, radi stjecanja odgovarajućih prava i dužnosti u nastavi i istraživanju te u akademskoj samoupravi; uvjetovanjem izbora u znanstveno-nastavna i nastavna zvanja dokazanom sposobnošću podučavanja primjene znanja / struke ; unapređenjem izbora u zvanja izbjegavanjem sukoba interesa, nar. ograničavanjem unapređenja unutar istih institucija, te internacionalizacijom natječaja i stručnih povjerenstava; za izbor u znanstvena zvanja i dalje provođenje izbora u nastavna zvanja od strane Vijeća veleučilišta i visokih škola.
2-4.Nedomišljeno razdvajanje stručnih i sveučilišnih studija, kojim sveučilišni studiji nisu postali znanstveni, a stručni su vraćeni tamo gdje su bili 1950.-ih i 1960.-ih.
Mogućnosti: izrada i provedba razboritih i jasnih mjerila razlikovanja sveučilišnih i stručnih studija (prvenstveno po tom u kojoj mjeri pripremaju za znanstvena istraživanja) kao dijelova jedinstvenog sustava, s ne samo mogućnošću nego i dužnošću prijelaza manje uspješnih studenata iz zahtjevnijih studija u manje zahtjevne, uz savladavanje razlika ne samo pri prijelazu iz stručnih u sveučilišne nego i obratno; dovršetak izgradnje sveučilišta, odnosno njihovih sastavnica, kao znanstvenonastavnih institucija koje zapošljavaju propisani broj aktivnih istraživača te izvode diplomske studije za uvođenje u znanstvena istraživanja i poslijediplomske doktorske studije; smanjenje broja upisanih u sveučilišne studija te razvoj i širenje stručnih studija, nar. državnim financijskim potporama, zato da diplomata stručnih studija bude dvostruko više od diplomata sveučilišnih studija.
5.Bespotrebno produljenje – poskupljenje - sveučilišnih studija za prvo zaposlenje.
Mogućnosti: dovršetak izgradnje sveučilišnih studija kao znanstvenih, koji su dio redovite djelatnosti sveučilišta za najuspješnije studente i podupirani su u cijelosti od države: 3-4 god. BA/BSc za prvo zaposlenje (plaća država) + 1-2 god. diplomski stručni studij (plaća student) ili diplomski uvod u znanstveno istraživanje za 10-20% broja diplomata sveučilišnih prijediplomskih studija (plaća država) +1-2 god. poslijediplomski specijalistički studij (plaća student) ili 3 god. poslijediplomski doktorski studij za 30-60% diplomata uvoda u znanstvena istraživanja (plaća država).
6.Neopravdano izdvajanje znanosti u javne institute i podupiranje redovitih istraživanja projektima.
Mogućnosti: pretvaranje javnih instituta koji za to imaju uvjete u državne (obavljaju poslove od trajnoga javnog interesa koji ne smiju biti nametnuti sveučilišnim nastavnicima) ili nacionalne (samo za vodeće istraživače) ili u visoka učilišta; zamjena redovitih znanstvenoistraživačkih projekata MZOŠ automatskim potporama MZOŠ istraživačima; zamjena asistenture i novaštva stipendijama za doktorske studije i nagradama za suradnju u nastavi i istraživanju; unapređenje uvjeta državne potpore najboljih i najkorisnijih istraživanja; temeljna istraživanja dobivaju javnu potporu ako se na njima temelji domaća primjena i/ili nacionalna kultura i/ili sveučilišna nastava.
7.Nestanak diplomskih ispita, koji su (bili) nosivi za sveučilište.
Mogućnosti: stalno vanjsko praćenje i ocjenjivanje kvalitete studija putem vanjskog ocjenjivanja ispita i profesionalnih ispita.
8.Promašena – a uz to neprovođena i neprozirna - mjerila akreditacije studija i učilišta.
Mogućnosti: glavna su mjerila akreditacije visokih studija i visokih učilišta sljedeća: broj nastavnika u odgovarajućim zvanjima; rezultati vanjskog ocjenjivanja ispita; uspjeh diplomata studija u profesionalnim ispitima; zaposlenost diplomata studija; socijalna mobilnost unutar studija; međunarodna mobilnost studenata i diplomata studija.
9.Usmjerenost države na upravljanje umjesto na financiranje.
Mogućnosti: preusmjeravanje države na regulaciju i financiranje te njihovo postupno prenošenje na internacionalno natjecanje i internacionalne izvore.
10.„Historijski model financiranja“ nastao rješavanjem nizom pojedinačnih slučajeva.
Mogućnosti: uvođenje učinkovitih i pravednih potpora.
Žarko NOŽICA „Financijska stvarnost učesnika u visokoškolskom sustavu“
Visokoškolska izobrazba zahvaljujući i mreži veleučilišta i visokih škola ravnomjerno je raspoređena po čitavom teritoriju Republike Hrvatske. Time je omogućen pristup visokom obrazovanju svim građanima. Kako bi se potencijal najbolje iskoristio potrebno je ujednačiti uvjete, kako financijske tako i pravne, za sve studente bez obzira koji studij odaberu što su i europski trendovi. Prema rezultatima istraživanja Hrvatski sustav visokog obrazovanja pokazuje velike razlike između studenata upisanih na sveučilišnim naspram stručnih studija. Prema tim rezultatima istraživanja, studenti stručnih studija su manje zadovoljni dostupnošću financijskih sredstava za svoje mjesečne troškove. Uz to, češće plaćaju školarinu od studenata sveučilišnih studija te imaju znatno manju šansu dobivanja stipendije i smještaja u studentskom domu. Budući da pristup i uspjeh u studiju ne ovise samo o akademskim sposobnostima, već i o uvjetima za studiranje koji se razlikuju između ne samo različitih društvenih skupina pojedinaca nego i ustanova u koje se upisuju, pa su tako mogućnosti za uspješan upis i tijek studija veće za neke pojedince u odnosu na druge. Ako Hrvatska želi da se što prije uspostavi balans u broju studenata između sveučilišnih i stručnih studija (sada 70:30) što sličniji onome u EU (30:70), važno je da se nađe odgovarajući modeli financiranja koji će razriješiti sadašnju situaciju u kojoj su studenti, ustanove i nastavnici stručnih studija u nepovoljnijem položaju od sveučilišnih.
Ivo BIĆANIĆ “Budućnost u prošlosti: više i visoke škole, veleučilišta i sveučilišta”
Okvir
- Paradoks faktora rasta, povećanje izdataka na obrazvoanje je negativno korelirano sa stopom rasta: više obrazovanja ne vodi višoj stopi rasta
- Rješenje paradoksa: ekonomisti nalaze da je riječ o kvaliteti uloženog u obrazovanje, a ne o količini.
To postavlja za Hrvatsku nekoliko problema:
Alokativni 1: jer možda pre-obrazujemo, primjer integriranog petogodišnjeg studija, prikladni trenutak za ulaženjue na tržište rada, veliko mjesto primjerenog trogodišnjeg studija I oslobađanje mnogih poslosva kvalifikacija (računovođe, prodavačice u apotekama, činovnici itd.).
Alokativni 2: Preustrojavanje prema većoj mobilnosti:
Kontrola kvalitete nastave koja ne postoji, nije nužno problem male zemlje nego standard.
Pitanje istraživanja i izvrsnosti, komedija UNIZG kao sveučilišta istraživača, konceptualno, u sadašnjoj krizi…
Zoran POKROVAC “Izbor sveučilišnih nastavnika: njemačka iskustva”
S obzirom na federativnu strukturu Savezne Republike Njemačke i nadležnost 16 saveznih zemalja za izbor sveučilišnih nastavnika, te na brojne tipove profesura i visokih škola u Njemačkoj moram grubo simplificirati dakle riskirati nepreciznost. U Njemačkoj na saveznoj razini postoji u svezi pretpostavki zapošljavanja profesora i njihovih obveza u službi samo Okvirni zakon za visoke škole, dok je sve ostalo regulirano u zemaljskim zakonima za visoke škole. Najviši organ njemačke znanosti – tzv. Znanstveno vijeće (Wissenschaftsrat) - je 2005. postupak izbora nastavnika proglasilo jednim od „središnjih visokoškolskih internih instrumenata upravljanja za osiguranje kvalitete i poduke i razvitak visokih škola“ (istakao ZP), te predložilo brojne mjere za njegovo poboljšanje. Glavna glasi: „Pravo izbora trebalo bi dugoročno prenijeti na visoke škole i odgovornost za zakonito i glatko odvijanje čitavoga postupka izbora prenijeti na uprave visokoh škola“. Tu se dakle na fin način indirektno kaže da zemaljske ministre u tom pogledu treba razvlastiti. I dalje se preporuča da ministri u pogledu državno financiranih sveučilišta zadrže u vezi izbora široke kontrolne ovlasti. Pozdravlja se da je prenošenje ovlasti na sveučilišta u nekoliko zemalja već započelo…..
U Njemačkoj se zapravo u pravilu ni ne govori o izboru, već o Berufung (pozivanju)…
Najčuveniji institut procedure pozivanja za profesora u Njemačkoj je tzv. Hausberufungsverbot – doslovno: zabrana kućnog pozivanja odn. zabrana biranja za profesore osoba koje su habilitirane na ustanovama koje pozivaju odn. biraju. Načelna zabrana kućnog pozivanja važi ne samo kod izbora na tzv. W 2- ili W 3-profesure, već i za juniorske profesure. Onaj tko hoće doći na neku visoku školu načelno ne smije na njoj biti i habilitiran. Za mnoge je to jedan od temelja solidnosti njemačkog sveučilišta i žestoko kritiziraju pojedine savezne zemlje koje se ovu zabranu u međuvremenu nešto olabavile. Zabrana kućnog pozivanja jamči svježu krv odn. sprječava autoreprodukciju pojedinih fakulteta, katedara i instituta, posebice pogubni nepotizam, klijentelizam i patronatstvo……
Negdje do 2005. glavna pretpostavka za pozivanje bila je u pravilu čuvena i ozloglašena, starijim generacijama naših sveučilišnih nastavnika uglavnom poznata habilitacija ili bar neko jednakovrijedno, istaknuto znanstveno postignuće u doktorskoj disertaciji i profesiji ili u istraživanju. Od tada habilitaciju sve više zamjenjuje tzv. Juniorprofessur koju bismo doslovno mogli prevesti kao juniorsku profesuru. Za juniorske profesure, koje u pravilu traju šest godina, može se reći da su na izvjestan način postale njemačka verzija američkog profesora-asistenata (assistant professor) i da su pokušaj da se u pravilu dugotrajni postupak habilitiranja zaobiđe, a kako bi znanstveni podmladak što ranije došao na pozicije uporedive s profesorskim, koje se inače dostižu tek negdje oko 45. godine života……
Siniša RODIN „Bolonjski ciklusi i kvalifikacijski okvir“
Glavna teza izlaganja je da je hrvatski sustav visokog obrazovanja potrebno uskladiti s Europskim kvalifikacijskim okvirom (European Qualifications Framework) što uključuje i promjenu strukture obrazovnih ciklusa i napuštanje razlikovanja stručnih i sveučilišnih studija. Naime, EKO se temelji na Dublinskim deskriptorima ishoda učenja koji uopće ne poznaju razlikovanje stručno-sveučilišno, već razlikuju znanje, vještine i kompetencije koje su rangirane u osam razina (vidjeti priloženu tablicu). Podjela na stručne i sveučilišne studije proizvoljna je i rezultat administrativne odluke koja ne uzima u obzir ishode učenja. Sustav znanosti i visokog obrazovanja valja reformirati i debirokratizirati, smanjiti razinu državnog uplitanja, te omogućiti institucijama visokog obrazovanja i znanosti da neposredno sudjeluju u upravljanju sustavom. Reforma mora istinski primijeniti kriterije Bolonjske deklaracije i Europskog kvalifikacijskog okvira.
Nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, visokoškolske institucije iz EU imati će pristup hrvatskom tržištu visokog obrazovanja, moći će ostvarivati pravo poslovnog nastana u Hrvatskoj i nuditi usluge visokog obrazovanja temeljem svoje akreditacije, bez obzira na to imaju li akreditaciju u Hrvatskoj ili ne. Isto tako, Hrvatska će morati priznati kvalifikacije sveučilišnih profesora iz država članica EU, čak kada te kvalifikacije nisu usporedive s hrvatskim zahtjevima. Primjerice, profesori koji su izabrani na profesorska radna mjesta u EU imaju kvalifikaciju za rad kao profesori u Hrvatskoj, bez obzira ispunjavaju li hrvatske uvjete, stoga što ih već ispunjavaju u državi porijekla. Stoga će biti potrebno promijeniti sustav izbora u zvanja kako bi se nastavnicima iz drugih država članica omogućio pristup hrvatskom tržištu rada.
Postojeći sustav u kojemu je pristup tržištu privatnim institucijama visokog obrazovanja ograničen strogim ex ante akreditacijskim kriterijima i praksom je neodrživ. Pristup tržištu mora biti omogućen svim zainteresiranim pružateljima usluga visokog obrazovanja, a prethodna autorizacija mora biti u okvirima onoga što dopušta pravo EU, što trenutno nije slučaj.
Mislav BALKOVIĆ „Financiranje visokog obrazovanja iz perspektive HUP – Udruge poslodavaca u obrazovanju“
Balković je kroz izlaganje prvo nastojao ocrtati aktualno stanje hrvatskog gospodarstva i hrvatskog obrazovnog sustava kroz analizu dostupnih javnih podataka. Tako je analizirajući trenutni položaj RH mjeren BDP-om, te ulaganje u obrazovanje napomenuo kako je iz perspektive ukupnog ulaganja naš obrazovni sustav za oko jednog postotnog poena manje zastupljen u ukupnom BDP-u nego što je to prosjek u EU 27, ali je u isto vrijeme iz perspektive korigiranog troška prema BDP / capita zapravo skuplji za porezne obveznike od Njemačkog, Britanskog ili Norveškog. Naglasio je nadalje da je po istom kriteriju visokoobrazovni sustav RH treći najskuplji u Europi u odnosu na broj upisanih studenata, dok bi u odnosu na broj diplomiranih bio najskuplji ako se uzme u obzir prolaznost na razini ISCED 5A programa koja je u RH na razini od oko 50% ili manje, dok je europski prosjek danas nešto viši od 70%. Sve navedeno, uz upisne kvote u javnom visokom obrazovanju koje nadmašuju broj maturanata koji uopće imaju pravo na upis studija, naglasio je Balković, pokazuje da postoji značajna neučinkovitost i loše gospodarenje resursima, dok u isto vrijeme umjesto svojoj temeljnoj funkciji visoko obrazovanje služi u velikoj mjeri i provođenju socijalne politike. U nastavku predavanja Balković je predstavio 8 od 25 strateških smjernica razvoja obrazovnog sustava Hrvatske udruge poslodavaca, navodeći nužnost promjene fokusa od financiranja ustanova ka financiranju studenata, važnost uvođenja studentskih zajmova sa kamatom subvencioniranom od strane države te zaštitu ulaganja u „besplatno“ obrazovanje za one diplomande koji zaposlenje nađu izvan RH kroz obvezu povrata uloženih javnih sredstava koje bi društvo moglo uložiti u novo obrazovanje. Poseban naglasak je kroz smjernice HUP-a postavljen na izgradnju obrazovne odgovornosti ustanova kroz povezivanje rezultata obrazovnog procesa (u kvalitativnom i kvantitativnom smislu) sa financiranjem, te nužnost značajnog povećanja učinkovitosti javnog obrazovnog sustava internim preraspodjelama dostupnih sredstava i fokusom na kvalitetu. Na kraju izlaganja Balković se osvrnuo na nužnost osiguranja Ustavom zajamčenih jednakih prava svih redovitih studenata neovisno o osnivaču (državnom ili privatnom) obrazovne ustanove, te na nužnost preispitivanja aktualne porezne regulative koja nije poticajna za ulaganje u obrazovanje (kako za poslodavce tako niti za građane).
SLIKO- I ZVUKOPIS OKRUGLOG STOLA
Napravio je, u suglasnosti s Agencijom i sazivačima, Boris Morsan.
